‘Bez glazbe, život bi bio pogreška.’ Ovo je jedna od najčešće citiranih misli o glazbi njemačkog filozofa Friedricha Nietzsche-a. Glazba je u našoj svakodnevici zaista sveprisutna pa je često nismo ni svjesni. Prati nas s radija, TV-a, mobitela i elektroničkih medija- u autu, u dućanima, kafićima, restoranima, na ulici. Tempo je života brz, a mi zvukovima izloženi do te mjere da ih često i ne zamjećujemo. Kad stignemo malo vremena izdvojiti za sebe, htjeli bismo ‘mir i tišinu’. Tišinu koja predstavlja utočište, spokoj, odmor za dušu….A tišina je sastavni dio glazbe. Pauza, trenutak za disanje i refleksiju.
‘Ostalo je tišina’ posljednje su Hamletove riječi koje su mi se, kao i Nietzscheova misao , duboko urezale u pamćenje još u srednjoškolskoj dobi. Hamletova tišina na vidjelo će iznjedriti istinu i pravdu-neki bolji svijet. U svojoj etičkoj dimenziji, glazba ima jednaku funkciju. U isto vrijeme ona je razumljiva i zamršena, osobna i univerzalna. Danas se glazba sve češće primjenjuje u terapeutske svrhe, pomaže u razvijanju kognitivnih i motoričkih sposobnosti a svladavanje glazbenih vještina daje nam osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti. Glazbu svi možemo osjetiti, pa čak i razumjeti. Samo joj moramo ostati bliski.
Od početaka naše civilizacije, ljudi su pjevali, udarali ritam, plesali. Djeca to rade spontano, bez pripreme. Iz toga proizlazi da su svi ljudi sposobni za neku vrstu glazbene izvedbe i zbog toga im je glazba bliska. Dapače, ona nas vraća onome iskonskome. S glazbom se slavi i tuguje, duboko je ukorijenjena u našim društvenim ritualima, ceremonijama i svečanostima. Glazbeni stilovi i izričaji mijenjali su se i transformirali kroz stoljeća, prateći civilizacijske tokove i društvene promjene. Bach nam je pokazao kompleksnost glazbe u njezinoj jednostavnosti, Beethoven je glazbu čuo i kad je bio potpuno gluh, Mozart se njome igrao. Glazba im nije donijela materijalno blagostanje na ovom svijetu, kao ni mnogim umjetnicima. Vjerujem da bi za njih vrijedilo isto ono što vrijedi za mnoge glazbenike koji glazbu uistinu žive, a to je ….sve ostalo je glazba.
Ako je ljepota u oku promatrača, je li isto vrijedi i za glazbu i uho slušatelja? Misija svih nas koji smo osjetili poziv da glazbu ‘izvodimo’ jest pokrenuti, potaknuti, dirnuti slušatelja. Zadatak uopće nije težak jer nas same glazba pokreće i nema ništa što nam je od nje razumljivije. Glazbom su ispričane zanimljive priče, iznesene misli, ideje i svakojake ljudske sudbine. U svaku je glazbenu izvedbu utkano i ono individualno i kolektivno. Čarolija koja se dogodi među ljudima koji se glazbom povezuju i komuniciraju oživljava glazbu u svim njezinim dimenzijama: estetskoj, emocionalnoj, društvenoj i etičkoj.
Glazbenik – izvođač je često ‘u svom filmu’ i ponekad odvojen od svijeta pronalazi put i način kako se povezati sa sobom, sa svojim okruženjem i najposlije-s publikom. Svaki projekt i izvedba udruge Sve ostalo je glazba otvoreni je kreativni proces. ‘Približiti glazbu’ publici možemo samo na način da se stalno i iznova podsjećamo da je ona prožeta sa životom i da od njega ne može i ne smije biti odvojena. Jer, kad je sve ostalo glazba-drugo nam ništa ne preostaje.
Ivana Jelača, kreativna voditeljica